AMBROZIJA
Šta reći o ovoj biljci. Neki se ježe na samu pomisao o ambroziji dok drugi kažu da je ambrozija ljekovita biljka
Ambrozija, najagresivnija alergenska biljka, izaziva pošast kod osoba alergičnih na njezinu pelud. Ambrosia artemisifolia L. – var. Elatior, Trifida, biljka je iz obitelji glavočika (Familia Compositae, farmakopejski naziv Herbae ambrosiae). Poznata je i kao fazanuša, Krauzova trava, limundžik, pelinasta ambrozija. Najčešći narodni savjeti alergičnim osobama su ispiranje usta i nosa čajem od kadulje te mazanje nosnica pravim maslinovim uljem.
Polen ambrozije je jedan od najjačih poznatih alergenata.[1] Sluznica organa za disanje je kontaktno mjesto gdje polen kod osjetljivih bolesnika pokrene alergijsku reakciju. Kao manifestacija alergije javlja se crvenilo očiju, suzenje, začepljenje nosa, svrab u nosu, kihanje, kašalj, otežano disanje, astma i promjene na koži i probavi. Prag koji izaziva alergijske reakcije je vrlo nizak, manje od 20 polenovih zrna po kubnom metru zraka. Danas se smatra da je oko 10% stanovništva alergično na polen ambrozije.
Štetnost ambrozije u poljoprivredi je velika, jer ona, zahvaljujući svom izuzetno jakom korjenskom sistemu i bujnoj vegetativnoj masi, iz zemljišta iznosi velike količine hranjivih materija, prouzrokujući time osiromašenje zemljišta. Osim toga, ambrozija je veoma jak kompetitor, zbog čega doprinosi značajnom smanjenju prinosa i kvaliteta biljnih kultura.
Ambrozija se u grčkoj mitologiji spominje katkad kao piće, a ponekad kao hrana bogova koja donosi besmrtnost svakome ko je konzumira. Poslastica je to bogova, koja se pravi od meda, vode, voća, sira, maslinova ulja i ječma. Tako je Tantalu, Zeusovu sinu, bila ukazana velika čast time što ju je jeo na planini Olimp. Ali, ukravši pritom božju ambroziju, namirnicu namijenjenu stanovnicima Olimpa, bio je osuđen na vječne muke.
Ambrozija je vrlo usko povezana i s nektarom, koji Homer opisuje kao hranu bogova, a ambrozija je u njegovim epovima opisana kao piće bogova. I ambrozija i nektar opisani su kao mirisne supstancije, koje protagonisti u Odiseji koriste kao parfeme, a Homer govori i o odjeći od ambrozije, pa čak i o ambrozijskim sandalama bogova.
– Poznati doktor William Cook opširno savjetuje 1869. godine kako valja koristiti ambroziju.
Lišće ima stimulativno, adstringentno, gorko svojstvo, trajnog djelovanja. Popareno, u vidu infuza/čaja, koristi se protiv proliva i lakšeg oblika dizenterije; korisno je kod pojave materičnog, želudačnog i plućnog krvarenja; za ispiranje rodnice kod dugotrajnog bijelog pranja u žena, paralelno sa pijenjem čaja.
Takođe, kao prašak i čaj, upotrebljava se lokalno/spolja, za zaustavljanje krvarenja površinskih rana kože ili sluzokože nosa i za smanjenje izraženije maljavosti. Jači čaj utiče na funkciju bubrega, održava tonus želuca i polagano uravnotežuje cirkulaciju krvi – ovo je korisno za tretiranje hroničnog zadržavanja vode u organizmu, posebno u kombinaciji sa tretmanima jetre i stimulacijom znojenja.
Veoma jaki čajevi koriste se slobodno/po potrebi protiv povratka pređašnje bolesti i pokazuju analogno dejstvo kininu. Kaša lista je pogodna za oblaganje zloćudnih čireva kože jer spriječava truljenje oboljelog tkiva. Smatra se da i A. trifida ima sličnu celebnost.
Originalni recept:
“Potopiti 30 grama suhe ambrozije i 5 grama đumbira u 250 ml vrele vode. Koristi se svaka 2, 3 ili 4 sata za poboljšanje čišćenja organizma znojenjem. Može se spraviti i uobičajeni sirup korišćenjem datih mjera“.
Ambrozija, najagresivnija alergenska biljka, izaziva pošast kod osoba alergičnih na njezinu pelud. Ambrosia artemisifolia L. – var. Elatior, Trifida, biljka je iz obitelji glavočika (Familia Compositae, farmakopejski naziv Herbae ambrosiae). Poznata je i kao fazanuša, Krauzova trava, limundžik, pelinasta ambrozija. Najčešći narodni savjeti alergičnim osobama su ispiranje usta i nosa čajem od kadulje te mazanje nosnica pravim maslinovim uljem.
Polen ambrozije je jedan od najjačih poznatih alergenata.[1] Sluznica organa za disanje je kontaktno mjesto gdje polen kod osjetljivih bolesnika pokrene alergijsku reakciju. Kao manifestacija alergije javlja se crvenilo očiju, suzenje, začepljenje nosa, svrab u nosu, kihanje, kašalj, otežano disanje, astma i promjene na koži i probavi. Prag koji izaziva alergijske reakcije je vrlo nizak, manje od 20 polenovih zrna po kubnom metru zraka. Danas se smatra da je oko 10% stanovništva alergično na polen ambrozije.
Štetnost ambrozije u poljoprivredi je velika, jer ona, zahvaljujući svom izuzetno jakom korjenskom sistemu i bujnoj vegetativnoj masi, iz zemljišta iznosi velike količine hranjivih materija, prouzrokujući time osiromašenje zemljišta. Osim toga, ambrozija je veoma jak kompetitor, zbog čega doprinosi značajnom smanjenju prinosa i kvaliteta biljnih kultura.
Ambrozija se u grčkoj mitologiji spominje katkad kao piće, a ponekad kao hrana bogova koja donosi besmrtnost svakome ko je konzumira. Poslastica je to bogova, koja se pravi od meda, vode, voća, sira, maslinova ulja i ječma. Tako je Tantalu, Zeusovu sinu, bila ukazana velika čast time što ju je jeo na planini Olimp. Ali, ukravši pritom božju ambroziju, namirnicu namijenjenu stanovnicima Olimpa, bio je osuđen na vječne muke.
Ambrozija je vrlo usko povezana i s nektarom, koji Homer opisuje kao hranu bogova, a ambrozija je u njegovim epovima opisana kao piće bogova. I ambrozija i nektar opisani su kao mirisne supstancije, koje protagonisti u Odiseji koriste kao parfeme, a Homer govori i o odjeći od ambrozije, pa čak i o ambrozijskim sandalama bogova.
– Poznati doktor William Cook opširno savjetuje 1869. godine kako valja koristiti ambroziju.
Lišće ima stimulativno, adstringentno, gorko svojstvo, trajnog djelovanja. Popareno, u vidu infuza/čaja, koristi se protiv proliva i lakšeg oblika dizenterije; korisno je kod pojave materičnog, želudačnog i plućnog krvarenja; za ispiranje rodnice kod dugotrajnog bijelog pranja u žena, paralelno sa pijenjem čaja.
Takođe, kao prašak i čaj, upotrebljava se lokalno/spolja, za zaustavljanje krvarenja površinskih rana kože ili sluzokože nosa i za smanjenje izraženije maljavosti. Jači čaj utiče na funkciju bubrega, održava tonus želuca i polagano uravnotežuje cirkulaciju krvi – ovo je korisno za tretiranje hroničnog zadržavanja vode u organizmu, posebno u kombinaciji sa tretmanima jetre i stimulacijom znojenja.
Veoma jaki čajevi koriste se slobodno/po potrebi protiv povratka pređašnje bolesti i pokazuju analogno dejstvo kininu. Kaša lista je pogodna za oblaganje zloćudnih čireva kože jer spriječava truljenje oboljelog tkiva. Smatra se da i A. trifida ima sličnu celebnost.
Originalni recept:
“Potopiti 30 grama suhe ambrozije i 5 grama đumbira u 250 ml vrele vode. Koristi se svaka 2, 3 ili 4 sata za poboljšanje čišćenja organizma znojenjem. Može se spraviti i uobičajeni sirup korišćenjem datih mjera“.
Primjedbe
Objavi komentar