IZ PERSPEKTIVE DJETETA SAMOHRANOG RODITELJA
Na mnogo sam stvari u životu ponosna, ali najponosnija sam na moju majku. Zašto?
Zato što je moja majka samohrani roditelj. Puno ljudi bi me kada bi im to rekla pitalo “Pa šta ako je samohrani roditelj? Jel’ ju to razlikuje od drugih po nečemu?” Takva sam pitanja dobivala od ljudi koji su odrasli uz oba roditelja. Oni to jednostavno nisu razumjeli. Niti su mogli. No, da se vratim na početak.
Moj “otac” je ostavio moju majku čim je zatrudnila. Rekao joj je kako se jednostavno želi više posvetiti društvu i izlascima i kako bi mu beba samo smetala. No moja majka se posvetila meni. Sjećam se kada sam krenula u vrtić i kada nam je teta čitala neku knjigu o jednoj obitelji. Stalno se spominjao “tata”, a ja nisam znala što je to. I tu mi je majka morala reći. Njene su riječi bile “Tvoj tata je otišao i neće se vratiti, tako je moralo biti i mi tu ne možemo ništa.” Dalje od toga mi nije htjela govoriti, ali kako kaže brzo sam to prihvatila kao normalnu stvar.
Kako sam krenula u školu, mama je počela raditi dva posla. Bila sam ljuta na nju jer su moje prijateljice provodile vrijeme sa svojim majkama, dok sam ja svoju vidjela 2h dnevno, a ostalo sam bila kod susjede (ovim putem da kažem hvala Bogu na takvoj susjedi). Što sam više rasla tako sam više shvaćala stvari. Shvatila sam koliko se moja mama trudi. Koliki je borac. Radila je dva posla da bi imale za život. Uvijek je bila vedra i nasmijana iako bi nekad noćima plakala jer je bila preumorna. Nikada za ništa nije pokazala da joj je teško.
Sve što znam naučila sam od nje, naučila me kako voljeti, naučila me kako opraštati, naučila me kako nije dobro mrziti, jer nije htjela da mrzim svog oca zbog ovoga što je učinio. I ne mrzim ga. Što se njega tiče, htio je ući u moj život kada sam imala 16 godina, no ja nisam htjela. Ispoštovao je moju odluku, valjda svjestan svoje pogreške.
Da se vratim na mamu. Ona je uvijek tu, bila i ostala. Ona je za mene najveći heroj. I drage samohrane mame, ako se bojite kako ćete vi to, hoće li vas dijete cijeniti, hoće li cijeniti sve što radite… Ma glavu gore! Ne znam kojim riječima bi opisala svu tu zahvalnost koju osjećam prema mami. I ona je moj najveći ponos, baš kao što ćete vi biti vašoj djeci kad odrastu. Prošla je trnoviti put da me sama podigne i odgoji, ali HVALA joj što nije odustala od mene i što mi je pokazala svu ljubav ovog svijeta. Hrabro naprijed svi samohrani roditelji i želim vam svu sreću. Zagrlite svoje klince i klinceze i ne odustajte od njih nikako, vjerujte mi, neće niti oni od vas. Sretno i jedan veliki respect za sve, vi ste istinski superheroji. ❤
by samohrane majke
Zato što je moja majka samohrani roditelj. Puno ljudi bi me kada bi im to rekla pitalo “Pa šta ako je samohrani roditelj? Jel’ ju to razlikuje od drugih po nečemu?” Takva sam pitanja dobivala od ljudi koji su odrasli uz oba roditelja. Oni to jednostavno nisu razumjeli. Niti su mogli. No, da se vratim na početak.
Moj “otac” je ostavio moju majku čim je zatrudnila. Rekao joj je kako se jednostavno želi više posvetiti društvu i izlascima i kako bi mu beba samo smetala. No moja majka se posvetila meni. Sjećam se kada sam krenula u vrtić i kada nam je teta čitala neku knjigu o jednoj obitelji. Stalno se spominjao “tata”, a ja nisam znala što je to. I tu mi je majka morala reći. Njene su riječi bile “Tvoj tata je otišao i neće se vratiti, tako je moralo biti i mi tu ne možemo ništa.” Dalje od toga mi nije htjela govoriti, ali kako kaže brzo sam to prihvatila kao normalnu stvar.
Kako sam krenula u školu, mama je počela raditi dva posla. Bila sam ljuta na nju jer su moje prijateljice provodile vrijeme sa svojim majkama, dok sam ja svoju vidjela 2h dnevno, a ostalo sam bila kod susjede (ovim putem da kažem hvala Bogu na takvoj susjedi). Što sam više rasla tako sam više shvaćala stvari. Shvatila sam koliko se moja mama trudi. Koliki je borac. Radila je dva posla da bi imale za život. Uvijek je bila vedra i nasmijana iako bi nekad noćima plakala jer je bila preumorna. Nikada za ništa nije pokazala da joj je teško.
Sve što znam naučila sam od nje, naučila me kako voljeti, naučila me kako opraštati, naučila me kako nije dobro mrziti, jer nije htjela da mrzim svog oca zbog ovoga što je učinio. I ne mrzim ga. Što se njega tiče, htio je ući u moj život kada sam imala 16 godina, no ja nisam htjela. Ispoštovao je moju odluku, valjda svjestan svoje pogreške.
Da se vratim na mamu. Ona je uvijek tu, bila i ostala. Ona je za mene najveći heroj. I drage samohrane mame, ako se bojite kako ćete vi to, hoće li vas dijete cijeniti, hoće li cijeniti sve što radite… Ma glavu gore! Ne znam kojim riječima bi opisala svu tu zahvalnost koju osjećam prema mami. I ona je moj najveći ponos, baš kao što ćete vi biti vašoj djeci kad odrastu. Prošla je trnoviti put da me sama podigne i odgoji, ali HVALA joj što nije odustala od mene i što mi je pokazala svu ljubav ovog svijeta. Hrabro naprijed svi samohrani roditelji i želim vam svu sreću. Zagrlite svoje klince i klinceze i ne odustajte od njih nikako, vjerujte mi, neće niti oni od vas. Sretno i jedan veliki respect za sve, vi ste istinski superheroji. ❤
by samohrane majke
Primjedbe
Objavi komentar